Iz pera jedne logopedinje: kako pripremiti dijete za školu 

Počinje nova nastavna godina. Svi se užurbano spremaju za povratak u školske klupe: kupuju se nove pernice, bilježnice, olovke, torbe i knjige. Djeca su tijekom ljeta čudnovato brzo izrasla pa je uz to svakako potrebno otići i u kupnju nove odjeće i obuće. U cijeloj toj strci najveće uzbuđenje i neizvjesnost u očima je prvašića i njihovih roditelja. Bezbroj pitanja roji se u roditeljskim i dječjim glavama: Što ih čeka u prvom razredu? Hoće li se sprijateljiti s novom djecom iz razreda? Kako će se snalaziti s novim dužnostima i obvezama? Hoće li rado svaki dan spremati svoje školske torbe i pisati zadaće? Hoće li zavoljeti školu?

Većina roditelja s vremenom će shvatiti da je sve u redu i da se dijete sasvim dobro snalazi u prvom razredu. Međutim, jedan dio roditelja bit će i dalje zabrinut. Ta slova i njegovo dijete ne slažu se baš najbolje, zapravo, dijete se bori sa slovima, s čitanjem i pisanjem. Koncentracija mu na nastavi traje kratko, a pažnja mu se rasipa okolo po učionici na zanimljive šarene plakate koji vise na zidovima, na njegove prijatelje koji šuškaju listovima bilježnica dok marljivo ispisuju kako ih je učiteljica uputila. A ta slova, nikako da ih pročita, nikako da razumije. Dijete se osjeća neuspješno i tužno i nije mu ta škola baš nešto. Pita se kako drugima to ide lako, a njemu tako teško? A roditelji, oni su isto zabrinuti i zbunjeni, ponekad čak i ljutiti. Svi su im govorili da dijete ne mora znati čitati prije škole, pa ih nisu učili slova. I sada imaju tolikih problema u školi.

Da, točno je da dijete ne mora znati čitati prije škole. Međutim, ono što vam vjerojatno nitko nije rekao, dijete prije polaska u školu mora imati razvijene predvještine čitanja i pisanja. To znači da dijete mora čuti da se neke riječi rimuju, mora čuti da su rastavljeni slogovi /sto – li – ca/ zapravo riječ STOLICA, a kasnije čuti i da su rastavljeni glasovi /p – a – s/ zapravo riječ PAS (Primijetite, dijete to ne mora znati čitati, ali mora slušati i čuti da se riječ sastoji od slogova i glasova koje pišemo kao slova). Osim toga, dijete mora prepoznavati imena trgovina ili nekih čestih proizvoda iz svoje okoline i praviti se da ih čita. To je ono kad vam dijete kaže „Mama vidi piše Konzum/Lidl/Cedevita/Jana!“. Sve ovo potrebno mu je da bi naučio čitati. A da bi naučilo pisati, dijete mora pokazivati interes prema slovima, ispitivati vas kako se koje slovo zove, naučiti i napisati pokoje slovo, ne sva slova. Napamet naučiti napisati svoje ime (kao cjelovitu sliku) i možda kako se piše MAMA, TATA, BAKA, DIDA. Također, dijete mora biti okruženo knjigama, znati kako se knjiga drži, razumjeti da se okreću stranice kada se ona čita, razumjeti da se čita po redu, od gore prema dolje, s lijeva na desno. Zvuči posve jednostavno, ali da! To je ono što bi dijete trebalo naučiti prije polaska u prvi razred. To sve mu pružate svojim primjerom i tu dolazi ona težina roditeljstva. Biti dosljedan, uporan i neprestano pružati primjere čitanja i pisanja svom djetetu. A sve to počinje vrlo rano, puno prije predškolskog razdoblja, tamo negdje na samom početku djetetova razvoja.

Prije prvog djetetova rođendana, kada djetetu date u ruke prvu slikovnicu, već tada počinje razvoj predvještina čitanja i pisanja. Tada se dijete prvi put susreće s knjigom i upoznaje ju. Već s 11 mjeseci moguće je vidjeti kako dijete samostalno okreće stranice slikovnica i raduje se svakoj sljedećoj slici koju ugleda (to će jednog dana postati riječi!). Predvještine čitanja i pisanja počinju se razvijati svaki put kada držite maleno dijete na krilu te mu pjevate tašunalice i razne pjesmice u rimi. A kad malo poraste, ono će rado slušati i recitirati brojalice poput En-ten-tini, Okoš-bokoš i sl., šaliti se s drugom djecom govoreći razne smiješne rečenice u rimi poput Reci 200! – Upala ti glava u tijesto! I tako dijete počinje slušati i čuti da se riječ sastoji od manjih dijelova: slogova i glasova. Kasnije će shvatiti da ono nešto crno otisnuto što čitate djetetu prije spavanja u slikovnicama, da su to riječi, da svaka riječ ima svoje značenje, da se može pročitati i napisati pomoću slova. Počet će vas ispitivati kako se koje slovo zove, što negdje piše i imat će tisuću pitanja i tada trebate odgovoriti djetetu na svako pitanje. Tako se od najranije dobi razvijaju predvještine čitanja i pisanja.

To je dug i postupan proces i ne može se naučiti brzo tijekom šest mjeseci prije polaska u prvi razred. Ukoliko dijete ne pokazuje interes ni za što od navedenog, morat ćete biti puno uporniji i kreativniji u smišljanju primjera i prilika za poticanje svih ovdje navedenih vještina te se prilagoditi djetetovim zanimanjima i interesima. A ako je potrebno, uvijek se možete posavjetovati sa stručnjakom koji razumije teškoće čitanja i pisanja – logopedom.

Želimo vam sretan prvi (a i svaki sljedeći) dan škole! 🙂