Recenzija romana ,,Fikcija” Ivane Bodrožić 

Digitalno doba nas preodgaja, pojedince uči nekim novim tehnikama i snalaženju u svakodnevnim situacijama, ali nas na neki način i uskraćuje za divne trenutke pamćenja. ,,Ništa više oko nas ne traje dovoljno dugo da bismo to zapamtili.” I ne trudimo se zapamtiti. Fotografiramo. Proslijedimo. Snimimo video. Objavimo. Zaboravimo. I onda u nekim trenutcima kraćeg prisjećanja pitamo se: kad se to dogodilo… našem mozgu trenutak djeluje poznato, no nema snage boriti se protiv digitalija i zaista se prisjetiti ključne situacije, uzroka koji nas je nekamo doveo.

Žensko iskustvo i suvremene društvene teme

Ivana Bodrožić u svojoj ,,Fikciji” piše o stvarnosti pitajući sebe i nas što je fikcija u koju vjerujemo, a što stvarnost koja nas oblikuje i lomi. U šesnaest priča otvara nam 16 različitih, ali međusobno povezanih, svjetova današnjeg ženskog postojanja. Svaka je priča poput zasebnog prozora u fragmente života koji su nam katkad toliko bliski da djeluju kao naše vlastite misli.

Autorica se ne libi suočiti nas s temama koje često guramo u stranu: nasiljem u braku, femicidom, klimatskim promjenama, identitetom, virtualnom anonimnošću, majčinstvom i starošću. Njezina proza je intimna, protočna, katkad nalik na unutarnji monolog u kojem se gotovo briše granica između pripovjedača i čitatelja. U tim trenucima pitamo se je li lik trenutačno u našoj glavi ili smo mi u njegovoj. Koliko nas je zapravo u tom vrtlogu fikcija na koji se svelo naše iskustvo — i gdje počinje ona stvarnost koju ne možemo prepisati ni izmijeniti?

Fikcija kao prostor oslobađanja

Bodrožić svojim pričama suptilno otvara pitanje: Tko je taj koji nas spašava od ovog surovog svijeta? ,,Na koži osjetim da je stvaran, u tom naglašenom zagrljaju koji me odvaja od svijeta isto je stvaran, ali stvaran je i kao moj najbliži koji živi drukčiju stvarnost…” Razmislite imate li tu osobu koja u vaš svijet unosi fikciju, da sve djeluje bolje od stvarnoga… Fikcija kao spas od neprilika te odgovora koje smo prešutjeli u zadanim situacijama.

Ako smo naviknuti uvijek pristojno odgovarati, prešutjeti neku uvredu ili prijeći preko neke neugodne situacije jer je tako kulturno, nije ni čudno da mozak i srce vape za odmorom i ispušnim ventilom… za izlazom… Upravo zato u ,,Fikciji” nailazimo na rečenice koje djeluju kao mali manifest oslobađanja:  ,,U redu je maknuti se od svega što je za tebe toksično. U redu je izreći svoje mišljenje, čak i ako iza njega ne stojiš. U redu je predomisliti se. U redu je. Na našem zidu to se jasno vidi, mi nikad nikome nismo htjeli nauditi.”

Tim mislima Bodrožić progovara o našoj potrebi da opravdavamo vlastite granice, kao da se za njih moramo ispričati. Ali njezine junakinje, svaka na svoj način, pokazuju da je fikcija katkad mjesto u kojem naučimo kako se štititi, kako reći „ne“, kako se izvući iz narativa u kojem smo godinama pristajale biti tiše, nježnije, pristojnije nego što bismo trebale. U tom smislu fikcija ne služi bježanju od stvarnosti, nego njezinom preoblikovanju. Ona je prostor u kojem se učimo ponovnim izgovaranjima, preslagivanjima i slobodi da budemo nešto drugo od onoga što nam je nametnuto.

,,Iz te istine, ako se dugo i duboko zagledaš u nju, izronit će najviše što možeš učiniti za sebe, za drugo biće, u suštini je isto, gledajući ga u oči, zamućene, bistre ili nijeme: reći mu, znam kako ti je. Ja sam kao i ti, kad mi se nokat zabije u meso.” Kažu da su oči ogledalo duše, no tko još gleda tuđe oči… Svi su pogledi uprti samo u materijalne stvari, zaslone, emotikone, objave… Koliko vremena si damo zamisliti se nad tuđim postupcima, što je uzrok nekih bolnih riječi ili pokušaja da se nama slome krila. Svi smo krvavi ispod kože, sve nas nešto muči, svatko nosi u sebi neku unutarnju dramu, veću ili manju, ali onom tko proživljava nepremostiva je zapreka preko koje mora doći do izlaza. Nesreća je kad netko nosi sakupljenu nepravdu i ima snage istresti je na nekog nevinog promatrača, koji se onda grize i promišlja što je učinio pogrešno da je tako nešto zaslužio. Domino-učinak nepotrebne krivnje jer se ne riješi na pravome mjestu u pravome vremenu.

,,Nadam se da ću umrijeti prije nego mi pločice popadaju u kupatilu, kaže i otpuhne dim kroz nos. Dok ovo bude čitala, moja mama će sigurno biti nezadovoljna, reći će da nije bilo baš tako…” No što ćemo ako se naši bližnji prepoznaju u retcima koji bježe pred njihovim očima i mislima. Je li onda vjerojatno da nečije ,,laganje u životu vješto i nevino, ali u pisanju postoji stanovita nemogućnost laganja iako je sve potpuna fikcija…” Može li nešto biti fikcija, ako se nalaze elementi koji se prepoznaju kao dio stvarnosti? Možemo li ziaista ikada pobjeći u fikciju?

Ljepota pisanja je da smo mi autori, a vrlo naivno želimo vjerovati da smo autori svojih života. Vjerojatno zbog one narodne da smo sami kovači vlastite sreće. ,,Reći ću mu: napisat ću priču o tome. Reći će mi: moraš, obvezno. Reći ću mu: ali promijenit ću kraj. Pitat će me: kako? Reći ću mu: tako, napisat ću…”

 Knjiga koja potiče razmišljanje

Knjige poput ,,Fikcije” podsjećaju nas da fikcija može biti način da razjasnimo vlastitu stvarnost, da vidimo jasno ono što smo godinama gurali u stranu.

I zato nije slučajno da je ,,Fikcija” prepoznata i izvan kruga čitatelja: knjiga je ušla u uži izbor za Nagredu Gjalski 2025. uz još čak tri Frakturina naslova. Sama nominacija potvrđuje da je riječ o djelu koje je odjeknulo — i književno i društveno.

Takve knjige trebamo: one koje nas pokreću, uznemiravaju, tješe, ali prije svega — one koje nas potiču na razmišljanje. Angažirana književnost ne mijenja svijet odjedanput, ali mijenja način na koji ga vidimo. A katkad je upravo to prvi i najvažniji korak.

Možda nas katkad zaustavi strah da ,,nitko neće vjerovati da je bilo tako”, sumnjičava je. ,,Pa i ne treba nitko vjerovati, reći ćemo da je fikcija.”

Za one koji žele uroniti u ovaj mozaik ženskih iskustava i pitanja koja dugo ostaju nakon čitanja — ,,Fikciju” možete pronaći na policama Frakture, izdavača koji godinama prepoznaje i podupire autore čiji glasovi pomiču granice književnosti.

https://fraktura.hr/proizvod/fikcija/