Recenzija – Moj osobni Buda, Kruno Polondak - snaga jednostavnosti u vremenu prenapuhanih savršenstava

Koji su elementi koji čine knjigu zaista dobrom? Bogatstvo znanja, dobar stil, emocionalna dubina, senzacionalan zaplet? Sve može biti dio vašeg odgovora. No, u vremenu u kojem je sve pretjerano dotjerano, savršeno upakirano i vizualno „filtrirano“, katkad nas najviše dotakne upravo ono što je jednostavno. Iskreno.

Kruno Polondak u romanu „Moj osobni Buda“ dokazuje da jednostavnost nije slabost – već snaga. Njegov stil ne pokušava impresionirati, već osvijestiti. Riječima koje ne nose maske on nas vodi u stvaran život – u misli, strahove, sumnje, sitne borbe, ali i male unutarnje pobjede. Kako nam sam autor poručuje:

„Pišem ponekad grubo, ponekad sjetno, a ponekad dovoljno eksplicitno. Ali ne pišem pornografiju, pišem život.“

I upravo ta jednostavna, živa, sirova priča otvara prostor za duboku introspekciju. Čitatelj se u toj ogoljenosti ne osjeća pasivno – naprotiv, lako se zatekne kako promišlja vlastite obrasce, traume, izbore i mogućnosti. Simboli koje autor koristi – poput vlaka, ruksaka, prozora, cipela koje nam često ne odgovaraju a ipak u njima hodamo – nisu nametnuti, već lebde kroz tekst i spontano ulaze u podsvijest.

Roman nije klasična, linearna pripovijest – više je niz osobnih priča, fragmenata i sjećanja koji zajedno čine mozaik jednog života. Glavni lik, kojem ne saznajemo ime, putuje kroz vlastita sjećanja, refleksije i unutarnje dijaloge. Taj put nije nostalgičan ni idealiziran – naprotiv, ispunjen je pukotinama, neizgovorenim pitanjima i životnim pogreškama.

Te nam priče otkrivaju njegovu obitelj: ljudi su to s vlastitim sjenama, nesnalaženjima i u nesvjesnim ulogama. Upravo u tim odnosima – s roditeljima, sestrama, retrospektivnim pogledom na djetinjstvo – otvaraju se najdublja pitanja određuju li nas genetika, okolnosti, tuđa očekivanja? Ili ipak mi možemo napraviti vlastiti potez, pa makar i protivno svemu što nam je zadano?

Na prvim stranicama pitamo se je li riječ o autobiografiji, ali odmicanjem priče shvaćamo da to uopće nije važno. Ne trebaju nam imena, ne trebaju nam nikakvi dokazi, nisu bitna ni seksualna opredjeljenja – on piše o životu koji svi poznajemo i u kojem ćemo se svi barem djelomično prepoznati i zamisliti.

Glavni junak ove priče slikovito nas podsjeća da je život samo jedno putovanje vlakom, a da:

„Nikad nećete saznati u kojem smjeru ide vlak, ako gledate u tračnice“.

U svoje ruksake skupljamo svoja sjećanja koja nas prate na tom putovanju. S vremenom vučemo vreće.

„ U ruksaku na leđima nosio sam sva svoja tajna maštanja… nosio sam i sve svoje poraze, sjećanja na one koji su me povrijedili, nemire, strahove i buduće snove.“

Polondak se ne ustručava dirnuti u osjetljive, često izbjegavane teme. Primjerice, izborom likova i simbola oštro kritizira vjeru. Sestra Mahuna, simbol je komercijalizirane duhovnosti i često je svedena na izbor potrošača, „samo drugi supermarket“. No iza toga ostaje praznina: neshvaćenost, tišina umjesto odgovora, bol kad od najbližih ne dobijemo ni suosjećanje, ono što u najmanju ruku trebamo.

Posebno je snažna priča o teti – ženi koja ga, u trenutku kada ga obitelj odbacuje, prihvaća bez zadrške. Ona je tiha suprotnost njegovoj disfunkcionalnoj obitelji. Srce joj je otvoreno, a ljubav nije uvjetovana pravilima, strahovima ni osudom. Čitajući poželimo živjeti kao teta, barem sam ja poželjela biti ona, tako jednostavna a opet ispunjena i oslobođena. U njezinu je liku utjelovljena ideja bezuvjetnog prihvaćanja, ona je dokaz da osobna etika i suosjećanje ne moraju biti uvjetovani religijom, nacijom ili ideologijom – nego mogu biti slobodan izbor pojedinca koji odlučuje živjeti svjesno, sa srcem. Njezina potpora posebno dolazi do izražaja kada glavni lik priznaje svoju homoseksualnost – u društvu koje takvo što često doživljava kao devijaciju, a ne prirodu čovjeka.

Roman tako postaje i kritika društva koje normalizira emocionalno zanemarivanje, rigidne obiteljske obrasce i osudu „drukčijih".

„Neprirodno je napustiti svoje potomstvo. Ali neprirodni ljudi postoje. Mnogi će seks između dviju odraslih osoba istoga spola smatrati neprirodnim, ali očeve ili majke koji napuštaju svoje potomstvo nikada neće nazvati tako.“

Što nas doista čini čovjekom? Poštovanje društvenih, makar štetnih, normi – ili življenje pravedno i sa srcem? Autor ovdje nudi odgovor bez patetike: biti čovjek znači imati hrabrost voljeti, slušati sebe, oprostiti – i živjeti bez potrebe za oblikovanjem drugih prema vlastitim strahovima.

„Svi smo putnici istog vlaka, a ne poštujemo jedni druge. Osuđujemo one koji nisu poput nas, nepravedno se smatrajući boljima, pravilnijima, normalnijima.
Ne puštaju vas da gledate u sebe i oko sebe. Jer tada biste spoznali da Bog ste vi. Vaše misli, vaša djela i vaši dobri koraci svakoga dana za svemir mogu napraviti puno više.“

Vraćamo se na početak. Koji elementi čine knjigu zaista dobrom? Dodala bih, tren u kojem radnja prestaje biti samo priča, nego postaje iskustvo. To se dogodi kada zaboravimo da smo čitatelji. Kada riječi ne stoje više između nas i autora, već se pretaču iz njegove stvarnosti u našu. Kada ne pratimo radnju, već osjećamo prostor između rečenica. „Moj osobni Buda“ upravo to uspijeva – nismo samo promatrači tuđe priče, već suputnici. U tim sirovim ispovijestima, fragmentima sjećanja događa se ono rijetko: knjiga ne „priča priču“, već nam je emocionalni i misaoni vodič. Prestajemo čitati i počinjemo osjećati.

U vremenu koje nas neprestano oblikuje, ocjenjuje i svrstava vrijedi si postaviti pitanje: „Možemo li biti svoji?“ Bolno je priznati da Polondak ima pravo: „Homo sapiens će uvijek puno lakše povjerovati u bajke nego vjerovati da svojim djelovanjem samom sebi određuju život.“ Ali zato vrijedi čitati i zamisliti se nad ovakvim knjigama. Kako nam poručuje na samom kraju u vremenu „kada imamo sve, nemamo ništa“, „potrudite se napraviti što je više onog dobrog“. Što prije osvijestimo mnoge istine, prije ćemo pronaći svog Budu.

Knjiga je dostupna na:

https://katalogic.info/product/moj-osobni-buda/

Format: 15,5x22 cm

ISBN 978-953-7284-62-6

Cijena: 18 €      

Uvez: meki s klapnama, crno-bijelo

Izdavač: Naklada Nika

Broj stranica: 196