Iz pera jedne logopedinje ✍

I tako se rodi novo maleno biće u ovo naše suvremeno doba tehnologije. Tehnologije koje se naše bake i djedovi pomalo straše ili joj se pak dive i smatraju ju velikim napretkom našeg društva ili oboje. I tako naš mali 18-stomjesečni Marko sjedi pred mobitelom / tabletom / televizijom i gleda dječje crtiće za koje filmska industrija reklamira kako će od njih postati pametan poput Einsteina i genijalan poput Leonarda da Vincija. Marko gleda prekrasne crtiće koji ga uče kako brojiti do 10, imenovati boje, prepoznati geometrijske likove, i to sve na engleskom jeziku. A kad Marko malo poraste i već s tri godine broji i pjeva pjesmice na engleskom jeziku, oči djedova i baka, majki i očeva, ispunjaju se ponosom i radošću. Marko, tako malen, a već zna govoriti engleskim jezikom.

Zastanimo malo. Razmislimo. Zar ne živi naš Marko u svojoj domovini Hrvatskoj, gdje se sporazumijevamo hrvatskim jezikom? Zar mu zaista sada, u dobi od tri godine, treba znanje engleskog jezika? To što Marko zna brojiti do 10 na engleskom jeziku neće mu pomoći u komunikaciji s njegovom bakom. Brojenjem do 10 neće svojoj baki prenijeti poruku da je žedan, da se uplašio, pitati je što je to maleno, pritom gledajući psa koji šeće ulicom. Za ovakve razgovore treba mu mnogo hrvatskih riječi koje zna reći; treba mu topli bakin ili majčin pogled i osmijeh, puno strpljenja njegova oca dok mu odgovara na mnoga mala pitanja. Neće mu ekran odgovoriti na pitanja, zadovoljiti njegovu znatiželju, zagrliti ga kad je tužan, niti ga ispraviti kad nešto krivo kaže. Ekran je tu samo da pršti bojama, svira i zabavlja bilo koga tko se tu nađe, svejedno mu je. Ekran ne mari ako Marko nešto pita, samo tvrdoglavo vrti svoju zabavnu pjesmu, hipnotizira Marka, ušutkava ga. I dok Svjetska zdravstvena organizacija već na sve strane upozorava „bebe trebaju ljude, ne ekrane“, „ne izlažite bebe ekranima prije 18. mjeseca“, „djeci od dvije do tri godine ograničite vrijeme pred ekranima na pola sata“, Markova baka uključuje ekrane bojeći se da on ne propusti naučiti koju novu englesku riječ, da ne propusti postati mali genijalac.

Majko, oče, bako, djede, teto, ujače, Marko treba tebe. Ti imaš sve što on treba. Ti imaš mnogo lijepih riječi kojima ćeš ga naučiti. Ti ćeš ga čuti, ispraviti ako štogod krivo kaže. Ti ćeš ga zagrliti i ugrijati njegovo srce kad je tužan, napuniti njegovu dušu pozitivnim mislima. Bako, ispričaj mu neku priču iz svog djetinjstva. Uzmi u ruke dječju knjigu i pročitaj Marku svaki dan jednu priču. Otključaj mu svijet u kojem će naučiti mnoge nove riječi, otključaj mu svijet mašte, svijet životinja, svijet osjećaja, vozila i čudesnih pustolovina. Neka te Marko ispituje o svemu i odgovori mu na svako pitanje. Tako kroz priče Marko će naučiti sve, i brojeve i boje i geometrijske likove, ali najvažnije od svega naučit će razgovarati sa svojom bakom, naučit će kako su riječi čudesne, kako su knjige divne i kako u njima može naći brojne prijatelje te s njima proživjeti razne pustolovine i mnoge stvari naučiti.