Recenzija romana Dobro, zlo, naopako (Ivan Vidić)

Između 33 poglavlja romana, napisanima jednostavnim i razumljivim rječnikom, izabrani su i istaknuti neki naslovi, kako bi se dobio početni uvid u ono što čitatelja očekuje u nastavku: 1. Rastanak, 7. Incident, 18. Bolest, 23. Sumorni siječanj, 31. Prvi i posljednji put i 33. Naopako. Prati se glavnog lika, Iliju Vilenicu, dvadesetogodišnjaka, bivšeg uzornog vojnika koji je odlazio na studij, s idejom da na kraju postane pjesnik. Opisan je kao visok, mršav, ali snažan i naivan, s beskrajnim povjerenjem u ljude. Opisana su njegova razmišljanja o karijerama pokojnih hrvatskih pjesnika i o njihovim tragičnim sudbinama. Sam je Ilija volio pisati stihove, ali je u radnji važno i njegovo pisanje pisama.

Dobro

Svaki je život ispunjen dobrotom, ali i teškoćama, a naslov ovog Vidićeva romana daje naslutiti da završetak neće biti dobar, sve samo ne u stilu ,,i živjeli su sretno do kraja života”. 

Radnja romana započinje u Dalmatinskoj zagori, spomenima Sinja i Cetine, ali i Prilepa te Zagreba, velegrada u koji se glavni lik zaputio na studij. Autobusi i vlakovi važni su motivi važni zbog spomena samog putovanja, ali i susreta neznanih suputnika (ili supatnika). U radnji se nailazi i na različita praznovjerja te zanimljive narodne predaje, npr. tu su vile koje su natjerale djeda Iliju da se ostavi alkohola, Vještičji raj nadimak gostionice zbog izgleda gazdarice Julke, spomen vještica koje treba spaliti na lomači… U dobar dio romana može se uvrstiti lik crnokose Radmile, sedamnaestogodišnje ljepotice, visoke, nježne i graciozne, Ilijine djevojke od koje se drugi put rastaje (prvi je put bio odlazak u vojsku). Nakon što Ilija odlazi vlakom za Zagreb i stvara nova poznanstva, Radmila ga naziva, šalje pisma, ali nažalost jenjava strast i ljubav koju je njezin mladić osjećao za nju. 

Romantičnim i idealiziranim se mogu protumačiti opisi obitelji i odnosi među članovima te seljacima. Tu su važni mama, tata, te mlađe sestre, Katica i Mara, odnosno Katarina i Marija. Likovi sa sela koji su Iliji važni su: fra Nikola s kojim je mogao otvoreno razgovarati; djed Ilija na kojeg su strahovali da će nalikovati sudbina njegova unuka ako zavoli piće; Mato Jerković Granata; stric Pemo koji iz Njemačke dolazi i možemo ga shvatiti kao svojevrsnog spasitelja nećaka iz skandala koji je nepravedno nastao na fakultetu; zastavnik Šime Govedarica s kojim se Ilija dopisuje te pismima pomno pratimo njihove sudbine, a Ilija upija njegove savjete.

Zlo

Ako bismo dobrotu i ljepotu povezivali sa seljačkim životom, onda zagrebački život možemo shvatiti kao uvod u zao dio radnje. Anica je Ilijina sestrična koja živi u malenom stanu u Trnju i nosi četvrto dijete, a saznajemo da je muž Mirko glava obitelji koji je tuče i uz to ne želi Iliju ,,na grbači”. S obzirom na nespretnost kojom je Ilija izbačen iz njihova stana, ne saznajemo njihovu sudbinu, nego je otvorena čitatelju za razmišljanje… Nakon tog neobičnog skandala u užoj obitelji i izbacivanja iz sestričnina stana, Ilijina je privremena stambena sigurnost završila i prisiljen je na potragu za novim smještajem u gradu koji mu je nepoznat i neprijateljski. 

Martin Buncak, isprva je kolega kojeg Ilija upoznaje pri dolasku na fakultet, no ideja svakog pozitivnog odnosa i kolegijalnost padaju u vodu kad je optužio Iliju da je prepisao njegov rad na fakultetu. Tad je nanovo na vidjelo izašla Ilijina bezazlenost: dotadašnjem kolegi posudio je svoj rad, a ovaj ga je prepisao, da bi na kraju Iliji zanijekali zakonsko autorstvo. To ga je učinilo bezvoljnim i potaknulo njegovo odustajanje od akademske karijere. Tim nezakonitim postupkom započelo je stvaranje negativne slike o kolegi, ali i narušavanje Ilijina slabog zdravlja i sveopćeg stanja. Imenom se još spominju Tamara i Dina, dvije kolegice, a i Marko Kelava te Zagorci Jura i Šiba, kolege s fakulteta. Mogućnost neke dublje veze s Dinom nestala je nakon što je Ilija sve dublje zapadao u provaliju naivnosti te je zdravstveno kopnio.

Naopako

Nakon prvog smještaja kod sestrične, drugi mu je smještaj bio u sobi kod fatalne stanodavke na Gornjem gradu. Prostodušni Ilija zanemario je čak i stričeva upozorenja, a s obzirom na nesvjesnu konzumaciju ilegalnih napitaka, bio je završio u bolnici. Liječnici su ga pregledavali, a na neki način smatrali su njegovo stanje fenomenom, jer se nevjerojatno oporavio nakon prijma i tretmana u bolnici. Javnost nikad nije otkrila da ga je upravo stanodavka Lilijana trovala čajem i seksualno iskorištavala, a na to su se nadovezale i susjede koje su na svoj red dolazile dogovorenim rasporedom. Ilija je patio od gubitka pamćenja, a neizbježno je obolio i od nekoliko spolnih bolesti s obzirom na nezakonite radnje u kojima su ga nesvjesno i prisilno uključile očajne kućanice. Kraj je romana zapravo tajanstveni nestanak i nikad otkrivena sudbina studenta, koja je povremeno neizbježno podsjetila na nesnalažljivog Ivicu Kičmanovića, glavnoga lika romana U registraturi, poznatoga hrvatskoga pisca Ante Kovačića.

Ovaj bih roman toplo preporučila svakom tko želi zanimljivu a prevrtljivu pustolovinu, koja se na neobičan način bavi pitanjima odlaska od voljenih. Roditelji pokazuju veliku snagu i hrabrost kad puste djeci da rašire krila i odu vlastitim putovima, čak i kad je to protiv njihova instinkta i osjećaja da će se dogoditi nešto loše. Neka vas pojedini vedri opisi i šašave situacije malo i nasmiju, a iz cijele radnje naučite nešto bitno: Kako razgraničiti naivnost od lakovjerice, kako u nepoznatom svijetu pustiti nove ljude u svoj život i razlučiti negativce i zlikovce od mogućih pravih i iskrenih prijatelja. Otkrijte podsjeća li i vas fatalnost glavnog ženskog lika, Lilijane, na vještice i zle žene iz narodne predaje.