Što se dobro čitalo u siječnju?

Kažu da je siječanj najduži mjesec u godini koji nikako da završi. Uf, nama je proletio, a razlog za to su bile dobre knjige. Topli čaj, dekica i snijeg koji nas je ove godine počastio svojom bjelinom bili su idelana kulisa za ugodne večeri uz knjigu. Saznajte u nastavku što smo to dobro čitali i što bismo preporučili vama.

Imena – Florence Knapp

Knjiga koja oduševljava od prve stranice. Odlična ideja i stil pisanja.

Roman se bavi pitanjem koliko jedna naizgled mala odluka — odabir imena — može oblikovati nečiji život. Priča započinje 1987. godine kada majka Cora mora odlučiti o imenu svog sina, a radnja se potom grana u tri alternativne verzije njegova života, ovisno o tome je li dječaku ime Gordon, Julian ili Bear.

Oblikuju li nas imena? Čitajući ubrzo shvatite - ne!

Oblikuju nas izbori. Snaga da biramo sebe, da skrenemo drugim putom, da se odlučimo za promjenu, kažemo ne. Da budemo dovoljno odvažni pretvoriti traumu u vlastitu moć. I nikad nije kasno.

 

Mi se ne grlimo – Nastja Kulović

Posljednji roman obiteljske trilogije autorice Nastje Kulović. Ne očekujete obiteljsku sagu, već snažni, introspekcijski roman koji će vas potaknuti da preispitujete svoje obrasce unutar obitelji, odnosa samih sa sobom, potiskivanja i preispitivanja prošlosti. Na ovim stranicama tri vrste očekivanja snažno odjekuju: što očekujemo od obitelji, što obitelj očekuje od nas i, na koncu, što očekujemo od sebe. 

Radnju pričaju četiri glasa iste obitelji, tri žene i jedna djevojčica. Četiri su to generacije, a svaka je s vlastitom istinom, zamjerkama i neizgovorenim emocijama. Šezdeseti rođendan majke Lale postaje okosnica i prekretnica oko koje Kulović gradi radnju, trenutak u kojem se potisnuto više ne može zadržati ispod površine. Rođendani, osobito okrugli, trenuci su kada se preispitujemo, gledamo unatrag i oko sebe — i počinjemo si postavljati pitanja koja smo dugo odgađali.

Nismo čitali prve dvije knjige, ali nakon ovog jedva čekamo.

 

Babel - R. F. Kuang

Nakon što smo čitali Žutu, Kuang nas je ovim naslovom još jedanput oduševila.

Knjiga snažno propituje društvenu prihvatljivost kolonijalizma i podređivanja drugih naroda, ali ponajviše moć jezika. Jer, kad ovladamo jezikom, ovladali smo kulturom — a time i narodom. Znanje ovdje nije neutralno; ono je alat moći, često zamaskiran u napredak i civilizaciju. Pričom o Robinovu putovanju suočavamo se s pitanjem može li obrazovanje i znanje ojačati pojedinca, a istovremeno ga učiniti sudionikom u nepravdi.

U drugom dijelu romana pitanje se zaoštrava: Može li se do promjene doći jedino nasiljem? Dotiču li nemiri i pobune doista tlačitelje ili postaju još jedno oružje protiv naroda? Tko na kraju plaća cijenu — moćnici ili oni koji su ionako već potlačeni? 

Babel, kao inače, u pitku i napetu radnju uokviruje važna društvena pitanja.

 

Kafić Dan – Dorta Jagić

Kafić Dan Dorte Jagić je roman o prekidu, samospoznaji i potrazi za onim što nas drži zajedno — ili razdvaja. Glavna junakinja, pjesnikinja Tajna, nakon što prekida zaruke s Feliksom, kreće na put kojim pokušava sklopiti razbijene komadiće svojeg srca i sebe. Kafić ,,Dan” postaje ne samo stvarno mjesto, nego simbol svih onih prostora gdje se skupimo da bismo razumjeli ljubav, ovisnost, vlastite slabosti i snove. 

U toj potrazi s Tajnom putujemo kroz mjesta, kroz gradove i uspomene, u razgovorima koji ostaju i onima koji nas samo okrznu. Sve se prelijeva — prostor, sjećanja i misli — kao da je putovanje manje fizičko, a više unutarnje. Tekst je živ i mjestimično duhovit, ali ispod toga je stalno prisutna tuga, nostalgija i tiha nada da je povjerenje, prema drugima i prema sebi, još moguće.